|
|
![]() |
||
Ever since I was eight years old, I have been keeping a journal. By now, I have a nice collection of books, all different colors and sizes, filled with memories. I already had a hard time a few years ago, when I started this on-line journal. I selfishly wanted all of these thoughts to be in one of my books, but for the sake of being able to share a piece of my experiences with those of you who find it interesting to read (I wish I was a better writer, so often I struggle with making my thoughts come out clear), I began the process - I can always print them out and paste them in my books, I thought. Sure, they won't be handwritten, but they will testify how the computers became an essential part of our lives. I have enjoyed this process - so many times people would come to me after a concert and comment on a specific diary entry they read. It always encouraged me to continue journaling-on-line (although I never really got into a routine) Which is the reason why my web-consultants have been trying to convince me to start a Blog. I have to admit, I strongly dislike the word "blog", but I'll get over it (it has none of the romanticism that the word "diary" has). I now will "blog" my thoughts, and I hope you will still enjoy them.
|
|||
|
2007 November 20 - Thanksgiving April 20 - Croatian way of being Politically Correct (or Incorrect) February 28 2006 November 13th 2005 Thursday, August 25th Monday, July 25th
2004: Feb 23: Leaving for Lenten Tour in NW
|
|||
| Hrvatski Prijevod | |||
Od svoje osme godine, pisem dnevnik. Do sada sam skupila lijepu kolekciju biljeznica i "rokovnika" razlicith boja i velicina, ispunjenih uspomenama. Nije sva vrijednost u zapisanim dogadajima, nego i u rukopisu koji, naravno, odaje moju dob ali i nervozu, zurbu, odmornost i zadovoljnost, cak i nemir i strah. Onda, tu su papirici, male fotografije, izrezci iz novina i casopisa koji uvijek ispadaju iz dnevnika, ali koje nikad necu zaljepiti, jer naljepse je kad izvucem jedan od dnevnika s police, pa nesto posebno padne iz njega i probudi neku staru uspomenu... No, bilo mi je drago povremeno napisati koji paragraf - pogovo kad bi mi ljudi nakon koncerta zahvalili na nekoj misli iz mog "dnevnika" koja im se svidjela. To me je uvijek motiviralo da pisem, makar povremeno i malo. Mislim da su me iz tog razloga moji web-suradnici dugo pokusavali nagovoriti da zapocnem Blog. Moram priznati da mi se od pocetka, rijec "blog" nikako nije svidala ta rjec. "Dnevnik" zvuci puno romanticnije... No priviknut cu se... Tako da od sada, barem se nadam, na mom "blogu" moci cete citati o mojim prozivljavanjama, razmisljanjima, o mojim majcinskim brigama i sitnim radostima koje zivot cine velikim i lijepim.
|
|||
![]() |
|||
![]() |